Označeni smo našim imenima…naše ime predstavlja nas,a opet mi je danas duša lakša kad znam da mogu pisati svoje misli nesmetano. I prije sam pisala,kad su ONI znali za moje riječi ali onda sam se trebala boriti,protiv NJIH i NJIHOVIH predrasuda. Zašto ljudi ne prihvaćaju nepoznato?

Danas opet razmišljam o NJEMU. O onoj osobi o kojoj ne bi trebala razmišljat jer mi je život stavio zabranu na NJEGOVO ime. Ne smijem GA spominjat. A htjela bih. Htjela bi se derat na sav glas,proklinjući NJEGOVO ime u suzama. Da osjetim…kap niz obraz,bol u grlu…ali da znam,bar na trenutak,nije otišao. Ali ne smijem. Zbog NJIH. Jer ne prihvaćaju nepoznato.

I sad,kad budem prestala pisat ovaj post,vraćam se u život bez NJEGA. Život bez NJEGA je i dalje život iako sam prije mislila suprotno,ali nekad,samo nekad,voljela bi vratit se u te trenutke,proživjet ih ponovo. Možda bi tad znala što je pošlo naopako. Možda bi tad shvatila zašto ljudi ne prihvaćaju nepoznato. Zašto ONI nisu,a i sada ne prihvaćaju ljubav?

Kažu da je budućnost u našim rukama,znači mi odlučujemo za nju,mi na nju utječemo...o nama ovisi,kakva će biti,a kakva neće.. Ali više ne vjerujem u to. U životu ima previše stvari i utjecaja koji djeluju na nas. Nekih se možemo otarasit ali nekih ne. Neke glasove u našem životu moramo poslušat,ili barem uzeti u obzir.
Ovo je vrijeme kad mnogobrojni ljudi odlučuju o vlastitoj budućnosti.. bilo o srednjoj školi,fakultetu ili nečemu drugome,pa tako i ja. Donijela sam razne odluke. Neke su me razveselile,a neke rastuzile iako sam morala tako napravit. Nažalost,drugačije nisam mogla. Šta mislite,je li budućnost samo u našim rukama? Ili ipak ovisi i o drugim stvarima u našim životima? Da li u našim odlukama treba biti i tuđih savjeta ili se na njih ne smijemo obazirat?
Vrijeme će pokazat moje odluke...

"U svijetu bez iluzija čovjek je stranac." -->Camus




Bem ti,šta je ovo? Sjećam se da je prije bilo više blogova onak zrelijih,ljudi su pisali svoje osjećaje,patnje i sreće,misli,razmišljanja...sad se sve svodi na to tko gdje ide na more i tko je više pocrnio,haha..smatram da bi ljudi trebali ipak malo više unosit sebe i svoj um u svoj život...mislim,ipak je ljudska moć um..